Srećko Bosak, poduzetnik i poljoprivrednik iz Slatine, hrabro se upustio u posao obrade divljači, investirao je i u nove pogone, ali sada, dvije godine kasnije, otvoreno govori o konkretnim problemima, i to prije svega o 'nepobjedivom' crnom tržištu kojim se još nisu pozabavile nadležne službe.

Prije nekoliko godina počeo se baviti i lovnim turizmom, a od pretprošle godine ima i suvremeno opremljen pogon za obradu, rasijecanje i skladištenje mesa divljači vrijedan oko 1,5 milijuna kuna. Očekivanja od pogona bila su velika jer ima i ovlaštenje za izdavanje svih potrebnih certifikata za meso divljači. Ipak, Bosak  navodi, da restorani i trgovine uzimaju neznatne količine mesa unatoč provjerenoj kvaliteti pa dio mesa ostaje neprodan.

Kako u njegovoj ponudi prevladava veprovina, nije mu lako prilagoditi se ni zahtjevima kupaca iz drugih hrvatskih krajeva i inozemstva. Tvrtka koja opskrbljuje elitne istarske restorane nedavno mu je ponudila otkup srnećeg mesa, ali u količinama koje nije mogao osigurati pa dogovor nije postignut.

U ovom slučaju suočio se s nespremnoću lovnih udruga da surađuju s poduzetnicima i da reagiraju na potrebe tržišta. 'Od lovačkih udruga možete dobiti samo ono meso koje je na tržištu jako teško prodati. Tržište najviše traži srneću divljač, a nje najmanje imamo. Ni od jedne lovne udruge ne možete je dobiti ni za suho zlato', tvrdi.

T-portal, V.G., 19.01.