NEZGODE U LOVU, ZAŠTO SE DOGAĐAJU?

Napisao  Subota, 16 Siječanj 2010 09:53

Pri kraju smo lovne sezone i osvrnimo se na problematiku sigurnosti u lovu. Nažalost, svjedoci smo nemilih događaja, prije svega ozljeđivanja vatrenim oružjem, gdje je bilo i smrtnih posljedica. Ovo promišljanje nije prigodničarsko te izražava  osobni stav autora.
Krenimo prvo od posljedica. Čin ozljeđivanja u lovu, ako zanemarimo patnje ozljeđenika, ima za počinitelja neugodne posljedice. Tu su predistražne radnje (policija), odvjetništvo, istraga (ponekad i pritvor) i na kraju presuda. Nakon presude dolazi do privatne tužbe za nadoknadu štete....

Oštećenik (ozlijeđeni lovac) pored fizičke i psihičke boli  može imati trajne posljedice po zdravlje. Obično se obitelji počinitelja i oštećenika posvađaju, ponekad se javlja želja za osvetom, itd. O ozljeđivanju gdje je posljedica smrt lovca ne treba niti govoriti. To je još strašnije od svega navedenog.

Kako sve ovo svesti na najmanju moguću mjeru? Razmotrimo neke uzroke ove problematike:

Pri kraju smo lovne sezone i osvrnimo se na problematiku sigurnosti u lovu. Nažalost, svjedoci smo nemilih događaja, prije svega ozljeđivanja vatrenim oružjem, gdje je bilo i smrtnih posljedica.

Ovo promišljanje nije prigodničarsko te izražava  osobni stav autora.

Krenimo prvo od posljedica.

Čin ozljeđivanja u lovu, ako zanemarimo patnje ozljeđenika, ima za počinitelja neugodne posljedice. Tu su predistražne radnje (policija), odvjetništvo, istraga (ponekad i pritvor) i na kraju presuda. Nakon presude dolazi do privatne tužbe za nadoknadu štete. Tada advokati dolaze „na svoje". Često se poremete i međuljudski odnosi, čak i u lovačkom društvu, itd. Počinitelj kasnije može imati i psihičkih problema. Pati i njegova obitelj.

Oštećenik (ozlijeđeni lovac) pored fizičke i psihičke boli  može imati trajne posljedice po zdravlje. Obično se obitelji počinitelja i oštećenika posvađaju, ponekad se javlja želja za osvetom, itd.

O ozljeđivanju gdje je posljedica smrt lovca ne treba niti govoriti. To je još strašnije od svega navedenog.

Kako sve ovo svesti na najmanju moguću mjeru? Razmotrimo neke uzroke ove problematike:

Edukacija

Velika je šteta što nadležno ministarstvo u svom planu i programu edukacije budućih lovaca nije propisalo tzv. stažiranje tj. praktičnu obuku u lovištu prije polaganje lovačkog ispita. Institut stažiranja uz odgovornog mentora daje dobru edukativnu pripremu budućem lovcu.
Međutim, nije pošteno krivnju za ovo prebacivati samo na resorno ministarstvo. Zašto? Zakupni sustav je doveo do prestanka postojanja mnogih lovačkih društava. Velikim dijelom lovišta danas gospodare pojedinci koji love sa svojim kumovima i prijateljima , ne žele niti čuti da bi primili na stažiranje budućeg lovca. I lovačka društva izbjegavaju primati buduće lovce na staž. Jednom riječju, danas  bi budući lovci imali velikih problema oko nalaženja mjesta za stažiranje. Možda je rješenje u tome da se zakonski obveže lovozakupnike na primanje stažista-budućih lovaca. 

Ako ovaj prvi prijedlog nema izgleda za usvajanje, pokušajmo nešto drugo: povećajmo satnicu, prije svega praktičnu obuku, iz predmeta lovačko oružje u školama za lovce. Potrebno je nadzirati rad tih škola, posebice voditi računa o tome tko sve dobije dopuštenje za predavača.

Edukacijom lovaca o sigurnosti baratanja lovačkim oružjem trebaju se baviti i lovačka glasila, Lovački vjesnik i Dobra kob. Nažalost, o tome se vrlo malo piše, posebice Lovački vjesnik, koji zaista sliči agitpropovskom glasilu iz 50-godina prošlog stoljeća. Naime, čitajući to glasilo, neinformirani čitatelj nalazi samo hvalospjeve (posebice pojedincima) te vjerojatno promišlja da u hrvatskom lovstvu teče med i mlijeko. Vrlo je slično i sa TV emisijom „Zov prirode" koju uz velike napore njen autor „gura" u neodgovarajućem terminu na lokalnoj televiziji. Bilo bi dobro kada bi ova glasila bila kritična prema nekim pojavama u svakodnevnoj lovačkoj praksi.

Netko bi na nezgode u lovu možda rekao: pa što, više ljudi gine u automobilskim nezgodama. To jeste žalosna činjenica ali se smrt u lovu ne može uspoređivati sa smrću u prometu.

Lov je hobi, sport, razonoda, strast, već kako tko o tome promišlja. Malo ljudi se zbog nabrojanog vozi automobilom. Međutim, odlazak u lov nije neophodan a lovac mora imati na umu da u rukama drži opasno sredstvo koje  uz malu nepažnju može drugog teško ozlijediti. Ipak je na lovcima počiniteljima najveća odgovornost. Da li su u času nezgode bili pod utjecajem alkohola, da li su pravnički rečeno, „olako držali" da se neće ništa dogoditi, da li nisu  dovoljno obučeni u baratanju oružjem, da li se u grmlju „nešto zatreslo" pa su onda u to pucali, itd.

Pritisak dijela javnosti na lovce je velik. Ne smijemo zanemariti da smo mi za njih: „ubojice", „pijana bratija" i sl. Krajnje je vrijeme da se oni koji imaju korist od lovaca ( nadležno ministarstvo i HLS) pobrinu za afirmaciju lovstva i da nam barem skinu ove ružne epitete.

Da se vratimo na početak, što činiti da u lovu bude što manje nezgoda sa vatrenim oružjem? Neka od mogućih rješenja:

    1.  Razmisliti o nekom vidu stažiranja za buduće lovce.

    2.  Možda obvezati lovozakupnike da primaju buduće lovce na stažiranje,

    3.  Povećati satnicu nastave za područje lovačkog oružja i balistike.

    4.  Voditi računa o kvaliteti predavača u lovačkim školama.

    5.  U lovačkim glasilima što češće objavljivati napise o sigurnosti u lovu.
         Također, kritički pisati o svim propustima u lovstvu.

    6.  Poboljšati rad i disciplinu odgovornih osoba glede sigurnosti pri provođenju lova.

 

U Zagrebu, 14.01.2010.   Rade  Stojadinović

 

Zadnja izmjena Petak, 20 Ožujak 2015 10:17
K2 Items

PROMOCIJE

K18i 2 350x250px CRO
lovac camo corner2
fanzoj-lovac-info.jpg
lovac kuhada reklama banner veliki2023