Američki lisičar – American foxhound

Subota, 30 Kolovoz 2014 00:09

Američki lisičar podrijetlo vuče od dviju europskih pasmina – engleskog lisičara, dovedenog u SAD 1650-ih, te francuskog velikog plavog gaskonjskog goniča. Prvi veliki ljubitelj ove pasmine bio je George Washington koji je i polegao temelje daljnjeg razvitka pasmine. Riječ je o jednoj od najstarijih američkih pasmina, a kao lovačka pasmina postao je omiljen zbog njuha, brzine i izdržljivosti – nadmašio je svojeg engleskog rođaka.

  • Podrijetlo: SAD
  • Tip: brakoidni
  • FCI kategorija: IV – goniči, tragači po krvi i srodne pasmine
  • Veličina: velik pas
  • Životni vijek: 10 – 12 godina
  • Temperament: inteligentni, nježni, neovisni, odani, privrženi, energetični cm
  • Visina: 53cm - 64cm, ide i do 74 cm
  • Težina: 29-32 kg (ali i 20 – 29 kg)
  • Obojenost: krem, crvena, smeđa, crna, bijela, siva, trobojni i dvobojni

Građa tijela: američki lisičar je građen nešto lakše od svog engleskog srodnika – manje je zbijen. Mišićav je, skladno građen, snažan. Njuška mu je ravna i kvadratična, lubanja zaobljena a uši smještene niže na glavi, duge (gotovo dotiču nos) i zaobljene na kraju. Leđa su umjereno duga i jaka, a široka bedra lagano zaobljena. Prsa su duboka kako bi se omogućio prostor za pluća (odlika trkača) ali su manje duboka nego u engleskog lisičara. Rep je zaobljen i nošen visoko ali nikada ne pada preko leđa. Od svojih se engleskih srodnika razlikuje po finijim kostima, duljim nogama i uglatijem stražnjem dijelu tijela. Krzno američkog lisičara je glatko, sjajno, kratko, oštro na dodir i relativno lako za održavanje. Generalno gledajući, zdrava je pasmina s tendencijom nakupljanja viška kilograma pa treba paziti na prehranu. Dok standard predviđa visinu do 64 cm, postoji i linija viših a lakših lisičara (do 74 cm, 20 – 30 kg).

Temperament: Američki lisičar je privržen, odan, nježan, pitom i pun ljubavi međutim nije baš obiteljska pasmina niti je nešto posebno orijentiran na ljude. To, dakako, ne znači da je za ljude opasan (prema djeci je vrlo obazriv) već mu nije potrebno toliko pažnje. Nije nastao da bi ljudima pravio društvo već je prvenstveno lovna pasmina koja se obično drži u vanjskim štenarama. Da bi se slagao s drugim životinjama i kućnim ljubimcima potrebna je rana socijalizacija. Budući da je pas čopora, s drugim psima se dobro slaže. Američki lisičar je samostalna pasima, ponekad tvrdoglava, stoga je treniranje poslušnosti izuzetno važno, kao i aktivna socijalizacija. Jedna od odlika ovog psa je njegova nestašnost pa iziskuje dosta upornosti i strpljenja od vlasnika, te doseljedan trening. 

Njegovo čulo njuha je legendarno i ako nanjuši nešto njemu zanimljivo slijediti će ga bez obzira na pozivanje vlasnika. Zato je preporučljivo držati ga na dugačkom povodcu ili u ograđenom prostoru. To nije pas za zatvorene prostore i izazov ga je učiniti kućnom pasminom – u zatvorenom prostoru postaje nezadovoljan što često rezultira štetom. Potreban mu je redovan doticaj s prirodom kako bi se mogao „ispucati“. To su psi sela i manjih mjesta okruženih zanimljivim terenima koji pružaju lisičarima priliku za istrčavanje. Može trčati doslovno od jutra do mraka. Vrlo su cijenjeni kao lovački psi zbog njuha, izdržljivosti i izvanrednog talenta da instiktivno laju kada se nađu na lisičjem tragu. Njegov lavež je specifičan: glasan i dubok  s piskutavim zavijanjem na kraju a čuje se nadaleko. Lovcima je njihov lavež vrlo ugodan uhu ali njihovi susjedi se možda neće složiti s njima pa lavež postaje problem u naseljenim mjestima. Osim lova, njegov talent je i agility.

Lovac.info
Zadnja izmjena Subota, 22 Studeni 2014 12:22
K2 Items