|
Sokolarenje kao tradicionalna lovna disciplina ima svoju bogatu i dugu
povijest. Govoreći o sokolarenju, teško je ne spomenuti njegovu ulogu i značaj
u razvoju čovječanstva, lovstva, lovne kinologije, kulturnih vrijednosti te
zaštite prirode i ptica grabljivica uopće. Točno vrijeme nastanka sokolarenja
nije poznato.
Podaci o prvim tragovima sokolarenja potječu iz Kine. Japanski
pisac Ahizato Pito 1808. godine izvještava da su prvi sokolovi za sokolarenje
poklonjeni kineskoj princezi iz dinastije Hiu oko 2200. godine prije Krista. Britanski
bibliograf Harting spominje prve reljefe na ruševinama Khosabada koji prikazuju
sokolarenje.
Takvi, i mnogi drugi slični podaci potvrđuju činjenicu da
sokolarenje potječe sa dalekog istoka.
U Europu sokolarenje dolazi sa germanskim plemenima. Vladar Frederich II.
od Hohenstaufena, smatra se ocem modernog sokolarenja na zapadu. Njegova knjiga
De Arte Venandi cum Avibus - Umjetnost lova sa pticama grabljivicama je
temelj današnjeg suvremenog sokolarenja i velikog dijela ornitologije. U to
vrijeme Frederich II. šalje svoje najodanije sluge u različite dijelove zemlje,
te oni proučavaju život ptica i donose mu rezultate koje je on uspoređuje i istražuje.
Sokolarenje je također odgovorno za donošenje prvih zakona o zaštiti ptica
grabljivica. Henrik VII. od Engleske, zaštitio je gnijezda jastrebova, a svako nepoštivanje
zakona kažnjavao je zatvorom ili smrću.
Tragovi sokolarenje i njegove popularnosti nalaze se i u mnogim literarnim
djelima. Tako se u Shakespeareovim djelima nalazi mnoštvo metafora vezanih za
sokolarenje, a sokolarenje je u Tudorovskoj Engleskoj bilo jednako popularno
kao što je danas nogomet.
Na Balkanski poluotok su veličanje ptica
grabljivica, njihove ljepote i vještine lova donijeli Iliri, od kojih ga
kasnije preuzimaju Kelti.
Dokaz tome je i arheološki nalaz prstena iz Ribića s
prikazom psa koji u zubima drži zeca, a iznad njih leprša sokol. Ovo je ujedno
i jedan od dokaza da je prakticiranje sokolarenja od početka, pa sve do danas,
bilo nezamislivo bez lovačkog psa.
U povijesti su pojedine pasmine pasa, kao
što je mađarska vižla, ciljano stvarane za svrhu sokolarenja. Kao prsten iz
Ribića, i mnoge druge minijature i slike prikazuju lovce sa sokolovima i
njihovim psima, a svaki od njih pridaje jednaku pažnju sokolu i psu.
Takva uska
i jaka povezanost između sokolarenja i kinologije zadržala se je sve do danas.
Miješanjem Ilira i Kelta te prožimanjem njihovih
kulturnih utjecaja sokolarenje se usavršava, te postoji pretpostavka da se
sokolarenje iz središta Balkanskog poluotoka proširilo dalje na Sjever i u
ostale dijelove Europe.
U Hrvatsku je sokolarenje prodrijelo vrlo rano. Dokaz
tome je što su kraljevi iz narodne dinastije držali na dvoru posebnog
velikodostojnika-župana sokolara, te su
najbolji lovci među sokolovima plaćeni suhim zlatom.
Veliki poklonik sokolarenja bio je bosanski knez i
splitski herceg Hrvoje Vukčić - Hrvatinić, koji u svom glasovitom Misalu
pisanom glagoljicom, na jednom od dvanaest minijatura prikazuje sokolara sa
sokolom na ruci.
Nadalje, tijekom 18. stoljeća sokolarenje u Evropi gubi na značenju zbog
razvoja vatrenog oružja, te je ograničeno na svega nekoliko zemljovlasnika koji
su nastavili njegovati tradiciju lova sa sokolovima. Ljudi koji su u to doba
najviše zadržali i njegovali sokolarenje bili su Englezi. Osnivanjem nekoliko
sokolarskih klubova u Engleskoj, započeta je renesansa sokolarenja u Evropi,
Americi i Africi.
Od pedesetih godina dvadesetog stoljeća na ovamo, sokolarenje ponovno
doživljava svoj procvat i uspon. Tako Međunarodna konvencija za zaštitu
ptica, potpisana u Parizu 18.10.1950., u 7. Poglavlju navodi i posebne iznimke
kod upotrebe ptica grabljivica u interesu sokolarstva. Danas se
o sokolarenju u Evropi brine 25 od 27 zemalja članice Evropske Unije gdje
je sokolarenje dio tradicije i kulture, a dvije se članice trenutno
usuglašavaju oko detalja za ponovno oživljavanje sokolarenja. U Republici
Hrvatskoj je sokolarenje regulirano Zakonom o lovstvu te se legalno provodi i
prakticira, a nadamo se da će Hrvatska isto tako postati evropska članica koja
će odnjegovati taj dio kulturnog naslijeđa.
Važno je spomenuti da tih dvadeset pet zemalja članica Europske Unije gdje
se prakticira sokolarenje, priznaje minimalni ekološki utjecaj sokolarenja i
lova s pticama grabljivicama na populaciju divljači, te sokolarenje smatra
velikim rezultatom uloženog truda, vremena i rada koje iziskuje uzgoj i školovanje
ptice grabljivice. Zbog toga neke od tih zemalja čak i produžuju ili ranije
započinju lovnu sezonu za sokolare i sokolarsku divljač. Međunarodno vijeće
za lovstvo i očuvanje divljači (CIC) smatra da je sokolarstvo dio naše
kulturne baštine i prošlosti, te ga zato njeguju gotovo svi narodi Evrope. Isto
tako CIC i IAF (Međunarodna organizacija za sokolarenje i zaštitu ptica
grabljivica) 2004. godine
potpisuju sporazum o koaliciji, sa ciljem suradnje i podrške između sokolara i
lovaca u cijelom Svijetu.
28. kolovoza 2005 CIC i IAF su također
započele suradnju sa UNESCOM, i to sa ciljem stavljanja sokolarenja pod UNESCO-vu zaštitu kao Dio
neizmjerno
važne svjetske kulturne baštine (Intangible World Heritage) koje je prihvaćeno od
strane UNESCA i postupak prihvaćanja je u tijeku. Ujedno, valja napomenuti, da prema dosadašnjim istraživanjima IUCN-a, Međunarodne
organizacije za očuvanje prirode i potrajno gospodarenje, sokolarstvo
spada u najbolji primjer ekološki prihvatljivog potrajnog i neškodljivog
korištenja prirode. Razlog tome je što
sokolarenje iziskuje veliku motivaciju pojedinca i njegovog slobodnog vremena,
te razvoj znanja i učenja koji su potrebni za njegovo prakticiranje kroz
aktivnu zaštitu ptica grabljivica i čitave prirode uopće.
Slika 1. U srednjem vijeku sokolarenje je bio lov plemića i kraljeva te se
je točno znalo koji pripadnik određenog sloja smije loviti sa određenom pticom
grabljivicom.
Slika 2. Drevna sokolarska kapica pronađena u grobnici faraona.
Slika 3. Sokolarska rukavica iz razdoblja prije Krista.
Slika 4. Jastreb i pas kao nerazdvojni tim, a sokolar kao pasivni promatrač.
Slika 5. Sokolarski tim!
Slika 6. Sokolarenje zahtjeva mukotrpan rad od uzgoja ptica grabljivica
preko svakodnevnog treninga do uspješnog sokolarenja.
Viktor Šegrt, mag. šumarstva
predsjednik Hrvatskog sokolarskog kluba
Komentari () |
|
|
|
|
|