|
Prema standardu
Međunarodne kinološke federacije FCI-aj svrstani su u VII FCI grupu koja se
dijeli na sekcije:
1.sekcija su
Kontinentalni ptičari
2.sekcija su
Britanski i Irski ptičari ili Otočni ptičari
Kod ptičara kao i
kod ostalih lovačkih pasa jedno od bitnih svojstava je dobar njuh, što je njuh
bolji to su i radne sposobnosti psa veće. Ptičari zahvaljujući osjetljivom nosu
pronalaze divljač na dosta velikoj udaljenosti i kao što im je urođeno tada
stanu i smjerom nosa pokazuju pravac gdje se divljač nalazi.
Ptičari traže
divljač krstareći lovištem, odnosno šarajući lovište sa jedne strane na drugu.
Nakon što je lovac odstrijelio divljač, zadatak ptičara je da mu odstrijeljenu
divljač donese i preda.
Ptičare koristimo u lovu na sitnu divljač, to je
pretežno pernata divljač kao fazani, patke, prepelice, šljuke, trčke i sl, dok
od dlakave divljači tu spada zec, kunić, lisica i drugo.
Ptičari također,
što je sve češće, mogu nam pomagati i u lovu na visoku divljač tako što ćemo ih
obučiti za potragu ranjene divljač pa ćemo ih koristiti umjesto krvosljednika.
Kod ptičara na ispitima u radu ocjenjuje se nos, traženje, stajanje,
sekundiranje, poslušnost, brzina, istrajnost, mirnoća na pucanj, odloživost,
način donošenja, predaja divljači, ponašanje prema ustrijeljenoj divljači,
donošenje iz vode, traženje u vodi, vlečka ili donošenje ranjene divljači po
tragu i drugo.
Otočni ptičari
Engleskim
ptičarima nije urođeno aportiranje odstrijeljene divljači, ali ćemo ih tome bez
veće muke naučiti, naime, Englezi su od svojih pasa ptičara prvenstveno tražili
ustrajnost u radu i pouzdan nos, u lov bi išli sa najmanje dva psa ptičara čiji
je zadatak da pronađu divljač i sa retriverom koji bi im donosio ustrijeljenu
divljač.
Helena uzgajivačnica Impossibilis - Pointer
Engleski i Irski
ptičari stvarani su kako im i ime kaže na GB otočju tako da je njihov
temperament i način pretraživanja prilagođen za široke prostrane poljske terene.
Odlikuju se iznimnim stilom traženja, brzinom i ustrajnosti, čvrstom markom (stajanjem)
na divljač, kvalitetom nosa. U matičnim zemljama izbjegava se njihov svaki
kontakt sa zečevima, odnosno oni zečeve pri radu moraju ignorirati i nije
potrebno da su donosači, no u nas kao i na kontinentu uopće, moraju donašati
sitnu divljač. U njih ubrajamo Pointera, Engleskog setera, Irskog crvenog i
crveno-bijelog setera i Gordon setera.
Kontinentalni
ptičari
uzgajani su u Europi i možemo reći da su pojedine pasmine više
specijalizirane tj. usmjerene za rad na određenu divljač, odnosno za izvršavanje
određenog zadatka. Izuzetno su ustrajni i dobrog temperamenta, po čudi su nešto
oštriji no engleski ptičari i svestraniji su od Engleskih i Irskih ptičara.
Prvenstvena zadaća je pronaći divljač i stajanjem označiti gdje se ona nalazi, a
potom nakon odstijela divljači zadaća im je pronači i donjeti usmrćenu ili
ranjenu divljač koja bi inače bila izgubljena za lovca.
Osim rada na sitnu
pernatu divljač, izvrsno su se pokazali za lov zeca i kunića, lisice i kao
goniči divljih svinja, a specijalno obučeni psi koriste se i kao krvosljednici.
Danas su kontinentalni ptičari dokazali da imaju izvrsnu kvalitetu nosa i da ga
vrlo dobro koriste u pronalaženju predmeta i divljači, tako se sve češće
uvjeravamo u svestranost gdje ipak malo prednjače Njemački ptičari, a koriste se
za pronalaženje tartufa, izgubljenih ljudi u ruševinama, psi za detekciju
eksploziva i droge itd.
Gast od Sirača - Njemački oštrodlaki ptičar
Kako je i Europa puno veća od Velike Britanije i
sačinjena od više zemalja, tako je i raznovrsnija “ponuda” kontinentalnih
ptičara, u njih ubrajamo: Bracco Italiano, Bracco Spinone, Mađarska kratkodlaka i
oštrodlaka vižla, Njemački oštrodlaki, kratkodlaki i dugodlaki ptičar,
Stickelhaar, Vajmarski dugodlaki i kratkodlaki ptičar, Epagneul breton, Epagneul
piquard, Mali i Veliki Munsterlander, Češki fousek, itd...
Autor: Branimir Reindl dr.vet.med.
Komentari () |
|
|
|
|
|
RIJEČ STRUČNJAKA 
