Prema standardu Međunarodne kinološke federacije FCI-aj svrstani su u VII FCI grupu koja se dijeli na sekcije:

1.sekcija su Kontinentalni ptičari

2.sekcija su Britanski i Irski ptičari ili Otočni ptičari

Kod ptičara kao i kod ostalih lovačkih pasa jedno od bitnih svojstava je dobar njuh, što je njuh bolji to su i radne sposobnosti psa veće. Ptičari zahvaljujući osjetljivom nosu pronalaze divljač na dosta velikoj udaljenosti i kao što im je urođeno tada stanu i smjerom nosa pokazuju pravac gdje se divljač nalazi. Ptičari traže divljač krstareći lovištem, odnosno šarajući lovište sa jedne strane na drugu. Nakon što je lovac odstrijelio divljač, zadatak ptičara je da mu odstrijeljenu divljač donese i preda. Ptičare koristimo u lovu na sitnu divljač...

Parazitarna bolest, javlja se  kod pasa, rjeđe mačaka bilo koje dobi, nešto češće muških pasa, a najugroženiji su lovački psi jer su često na otvorenom.
Bolest uzrokuje opasan parazit (crv) kojeg prenose komarci pa se zato javlja u toplim i vlažnim predjelima- najraširenija je bolest u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, a kod nas u Istri i okolici Dubrovnika.
Postoji Dirofilaria imitis koja parazitira u krvnim žilama i srcu ( Istra i Dubrovnik), a druga je Dirofilaria repens parazitira u potkožju i nije opasna za zdravlje (Slavonija).

LIŠMANIOZA
Nametnička bolest pasa , divljih životinja i ljudi (zoonoza ) čiji je uzročnik praživotinjica iz roda leishmania.

Bolest se suzbija po zakonu ali ne svake godine već kako ima u proračunu novca pa je malo stave i malo izostave.

Prilikom svake sumnje na lišmaniozu treba psu uzvaditi krv i poslati u referentni centar za lišmaniozu ( Veterinarski fakultet u Zagrebu – Zavod za parazitarne bolesti ) gdje će serološkom metodom dokazati prisutnost lišmania u organizmu.

LEPTOSPIROZA
Bolest je u pasa poznata još od davnina kao «typhus canum» tj pasji tifus ili Stutgartska zaraza. Pas i čovjek se zaraze pijući kontaminiranu vodu.

Lovački psi su posebno  ugroženi zbog toga što se bolest širi preko vode i to najčešće voda stajačica.  Ako u blizini ima zaraženih štakora koji prenose bolest , oni uriniranjem izlučuje leptospire tj. uzročnike bolesti i kad one dospiju u vodu mogu preko vode zaraziti vašeg psa.

Dakako, bolest je i zoonoza te stoga treba biti na oprezu i lovcima tj. vlasnicima pasa jer se i ljudi mogu zaraziti leptospirama...

Što se tiče lovačkih pasa lovci znaju da svoje pse koji su posebno ugroženi od napada lisica cijepe dva puta godišnje tj svakih 6 mjeseci. To je zbog toga da se u lovačkih pasa stvori što bolji imunitet na bjesnoću kako bi mogli ostati zdravi i nakon direktnog kontakta odnosno ugriza ili borbe s eventualno bijesnom lisicom. Bjesnoću mogu prenijeti i jazavci pa dakle pse koji idu u lov na jazavce također cijepite 2 puta godišnje...