|
FCI standard: br. 154/10.04.2002.
FCI klasifikacija:
Grupa 6 Goniči i srodne pasmine
Sekcija 1.2 Srednji goniči
S radnim ispitom
Matična zemlja: Hrvatska.
Podrijetlo: Nastao je od prastarog panonskog goniča koji se
najprije uzgajao u Posavlju, a kasnile je proširen po cijeloj državi.
Opis: Visina od 46 do 58cm, težina oko 18 - 20kg.
Glava produljena, njuška jaka, crna ili tamna; zubalo škarasto i potpuno,
pogled budan; uši ovješene i pri vrhu zaobljene, vrat mišićav, rep nošen ravno
ili svrnuto katkad s malom zastavicom. Dlaka je duga 2— 4cm gusta i tvrda. Boje
je crvenkaste, pšenično-žute. riđe uvijek s bjelinama na glavi, grudima, trbuhu
i šapama Bjeline moraju biti, ah ne vi?e od 1/3 površine tijela.
Narav: Siguran, poslušan, živahan, simpatičnog izgleda
privržen obitelji.
Držanje: Odličnog njuha, otporan na napor i na kamenitim
terenima, uporan u gonjenju i i traženju, dobrog glasa, koristi se u lovu na zečeve
i lisice.
Scent Hound From The Save Valley :: Posavski gonič
Posavski gonić pripada rijetkoj
hrvatskoj autohtonoj pasmini lovačkoga psa. Spada u skupinu
kratkodlakih goniča. Uzgaja se još od 16. stoljeća i to
posebno na prostoru sisačke Posavine. Najstariji pisani
dokumenti o toj pasmini potječu iz dalekog 14. stoljeća
i čuvaju se u akovačkoj biskupiji.
Dobar, vrlo otporan gonič, naročito za
lov na zeca i lisicu. Može se upotrebljavati i kao krvosljednik.
Njegova čvrsta konstitucija pogodna je za lov u prostranim
šumskim područjima Posavine s mnogo šiblja.
Posavski gonič ima smiren temperament,
ali još uvijek dovoljno �živ� da ne bude previse trom
pri gonjenju. Pri traženju koristi se isključivo njuhom.
Radi nešto sporije od istarskog kratkodlakog goniča. Pri
radu ne gubi kontakt sa lovcem iako goni dosta daleko
od divljaci. Vrlo je poslušan i sam se nakon gonjenja
vraća lovcu. Javlja se srednjevisokim glasom.
Može se podjednako dobro koristiti u gorskim šumovitim
predjelima kao i u kamenjaru.
Najbolji je za lov na zečeve lisice i divlje svinje.
Kako služi za lov kao gonič, ne smije
biti previsok niti pretežak. Mužjak je visok od 46 do
58 centimetara, a ženka u prosjeku 46 centimetara. Trup
mu je za 11 do 13 centimetara dulji od visine grebena.
Čvrstog je tijela i guste i čvrste dlake. Temeljna boja
mu je pšenično-žuta, a može se kretati do pšenično-rumene.
Bijela boja javlja se na glavi u obliku lise, na grlištu,
na šapama i vrhu repa. Nos i oči su mu tamni, a resi ga
začuđen pogled, pokretljivost i brzina, glasanje zvonkim,
jasnim i visokim glasom.
Naziv posavski gonič dobiva 1959., standard
mu je priznat 1955 (važeći iz 1969.) , a potvrđen 2003.
godine.
Iznimno je cijenjen u Hrvatskoj i Bosanskoj
Posavini zbog brzine i pokretljivosti, a posebno zbog
poslušnosti i privrženosti gospodaru.
Posavski gonič je srednje velik gonič čvrstog je
tijela temeljne pšenično rumene boje u svim nijansama. Bijele oznake
trebaju biti do 1/3 temeljne boje. Na glavi su u obliku cvijeta, pruge
ili liske. Obično ima bijeli okovratnik, bijele grudi, trbuh donje dijelove
nogu i vrh repa.
Glava duga, lubanjski je dio zaobljen s izraženom
zatiljnom kosti.
Nos i oči tamne do smeđe. Uši priljubljene, tanke,
dosežu do usnog kuta.
Zubalo potpuno i škarasto.
Leđa ravna, sapi
blago zaobljene, hod ravnomjeran.
Dlaka čvrsta i gusta, na donjoj strani
bedara, trbuha i repa neznatno duža.
Visina 46-58, primjerena visina
mužjaka je 50 cm, ženke 48 cm.
Izvori: Internet
Komentari () |
|
|
|
|
|