|
Jazavčari - mali psi čvrsta karaktera
Temperamenti, glasni, aktivni, zaigrani, tvrdoglavi - sve to su psići dugačkih tijela i kratkih nogu
U jazavčare su bile zaljubljeni Pablo Picasso, Andy Warhol, John Wayne, Marlon Brando, a voli ih i Juliette Greco...
Oni su uistinu posebna pasmina u kojoj najviše uživaju individualci, a manje je poznato da su bili omiljeni ljubimci starih Zagrepčana.
A prelijepa Viola von Rauhenstein oštrodlaka jazavčarka i njezina vlasnica Amalka Vukelić potvrdile su nam da je riječ o doista posebnoj pasmini.
»Riječ je o malim psima velika tijela i s velikom potrebom za kretanjem i hranom«, odmah nam je otkrila Amalka, dodajući da su iznimno karakterni i tvrdoglavi.
Viola
U Amalkinoj su obitelji, osim četverogodišnje Viole, i dvogodišnja Ella i 18-godišnja Cita, ljepotice i šampionke mnogih izložbi, ponos obitelji Vukelić. Viola je jedna od rijetkih jazavčara izvježbanih da prati krvni trag plijena koji je lovac ustrijelio i može slobodno u lov na divlje svinje i lisice.
»Oduvijek sam okružena jazavčarima i ne mogu zamisliti život bez njih, a oduševljavaju me s jedne strane svojim veselom i zaigranom naravi, a druge svojom posebnim individualnim karakterom«, otkrila nam je Amalka.
Cita
U jazavčara razlikujemo tri standardna tipa dlake, pa prema tome i vrste jazavčara - oštrodlaki, kratkodlaki i dugodlaki. Isto tako jazavčari se dijele i prema veličini, ali specifičnost im je što se poput drugih pasa ne razlikuju prema visini, nego prema opsegu prsa. Standardnim je psićima obujam prsa veći od 35 centimetara, patuljastima (od 30 do 35 centimetara), a kunićarima (manji od 30 centimetara).
Riječ je o iznimno dugovječnoj pasmini, najstarijem je svjetskom jazavčaru 25 godina, i dugo su vitalni i lucidni. Stoga nije neobično ako i sa 13 godina prate gazde u lov. Nisu boležljivi, a jedina im je bolna točka kralježnica.
Iznimno je važno da im ne dopustimo da se spuštaju niz stube, jer to šteti njihovoj dugačkoj kralježnici, ali uspinjanje poželjno. Prekomjerna težina također je veliki problem za kralježnicu. Stoga treba paziti da ti male izjelice, koji su pravi sladokusci, ne jedu više nego što je potrebno.
Oni nisu tipični obiteljski psi i nisu pogodni za jako malu djecu, pogotovo kunićari, jer kako djeca nisu svjesna jačine stiska mogu ozlijediti najmanja među njima. No nakon što djeca napune pet godina i shvate da psi nisu igračke, ljubav između tih psića i djece jednostavno je neopisiva. Kad je Amalkinoj sestri Petri bilo pet godina, pripovijeda nam, bilo joj je dosadno pa je znala okititi Citu majčinim nakitom, a ona je strpljivo i mirno sve to podnosila s velikom ljubavlju. Tako je Cita glumila i konjića s barbikama na leđima, a često je s Petrom i Amalkom ljeta provodila na Jarunu, uživajući u košari bicikla jedne od sestara.
Veliki su putnici i čim vide otvorena vrata automobila, pojurit će da se smjeste na sjedalo, otkriva vlasnica i prisjeća se zgode kada je Viola u žaru da pođe na put istjerala njemačkog ovčara iz automobila njegova vlasnika.
Oštrodlaki jazavčari su vrlo teritorijalni psi, a novi članovi obitelji trebat će se poprilično potruditi da osvoje njihovo povjerenje, ali kada u tome uspiju dobivaju doživotna čuvara i prijatelja.
Izvor: Vjesnik.hr / Autorica:Ana Lonjak Božičević
Komentari () |
|
|
|
|
|