|
Na Studij lovstva i zaštite prirode
upisala sam se iz želje i potrebe svoja dotadašnja planinarska praktična
iskustva nadopuniti stručnim znanjem u dijelu koji se odnosi na zaštitu
prirode. Lovstvo mi je bilo relativno nepoznato i manje prioritetno. No,
pristupom i načinom obrade stručnih kolegija lovstva, već na samom početku
studiranja, lovni je dio studija zaokupio veći dio moje pozornosti. Nova su mi
saznanja otvorila široku lepezu mogućnosti rada. Otkrila sam (ili probudila) lovicu
u sebi. Interes za lov i lovstvo pobudili su prvenstveno moji kolege, studenti
lovci, koji su mi svoje iskustvo i znanje spram lova i lovstva iskreno i nesebično
prenosili tijekom nastave, a to nastavljaju i danas.
ZAŠTO SAM INŽENJER
LOVSTVA I ZAŠTITE PRIRODE (priča druga)
Potreba da se
pokuša na jednom mjestu, kroz razne predmetne kolegije, obuhvatiti sve ono što
podrazumjeva pojam lovstvo rezultirala je osnivanjem Studija lovstva i zaštite
prirode na Veleučilištu u Karlovcu. Za mene – želja, pa i potreba, za
razumjevanjem života oko sebe rezultirala je upisom na taj studij (2000.g) i
diplomiranjem (2003.g). A počelo je davno prije.
Osobno su mi, uz
Velebit, najdraže Samarske stijene. Tamo sam provela doista puno vremena. Moj
prvi susret s divljinom i divljači i bio je na Samarskim stijenama.
Srednjoškolska klapa, friški planinari, zaputili smo se jedan vikend u Gorski
Kotar. Tog vikenda, nakon neuspjelog pokušaja spavanja, puhovi su cijelu noć
šprintali po skloništu, poželjela sam vidjeti rađanje dana s najvišeg vrha, jer
spavati ionako ne mogu.
Mlado - ludo, što
naumi to i učini. Sa 17 godina hoda se noću šumom slobodnije nego po vlastitom
dvorištu. U pola četiri ujutro, na samom vrhu Samarskih stijena, u
predpraskozorju prepunom čudnih zvukova i još čudnijih sjena, jedan je sasvim
određen zvuk lomljenja grana i kotrljanja kamenja postajao sve bliži (ili se to
meni činilo). Osvjetlila sam vonderom vršni, ulazni (ili silazni) kamin. Ničeg
i nikog nema. Zvuk lomljave već se udaljava. Bilo je baš zanimljivo iskustvo.
Uistinu se nisam prestrašila, još manje uspaničarila (ponekad sam neustrašiva
za nepovjerovat). Nakon tog prošla sam niz planinarskih tečajeva i naučila
spajati radoznalost i sigurnost.
Namjesto straha to
mi je iskustvo probudilo znatiželju i ostavilo želju saznati tko to boravi u
tim vrletima, kako živi, što jede, kad, gdje i da li uopće ikad spava, ima li
susjede, kako se s njima slaže, što čini kad je nevera, kako podnosi ljetne
sparine, zašto ga nikad ne vidim, ima li obitelj, kako o njoj brine? Tisuću
pitanja, što pametnih što priglupih, koje sam tad postavila, tek s vremenom
dobivalo je potpunije odgovore. Tako je počelo i nastavilo se tijekom godina. Odgovore
još uvjek tražim jer na svaki dobiveni otvori se svih šest novih: tko, što,
kada, gdje, zašto, kako. Stoga ne čudi što sam odstudirala lovstvo i zaštitu
prirode i praksu uokvirila teorijom.
u Kuterevu davno, davno, na početku faksa (prva godina)
dvije Mirjane
Obično slijed
života ide tako da se teorijski naučeno znanje, nakon školovanja, počinje
primjenjivati kroz praksu, pa čovjek tijekom vremena stječe radno iskustvo. Za
mene, u slučaju lovstva, stvar je tekla obrnutim slijedom. Praktična, stečena
iskustva tek su studij, ali i članstvo u lovačkom društvu, upotpunili znanjem.
Mirjana
Komentari () |
|
|
|
|
|
PRIČE IZ LOVA 
