22. SVIBANJ

DAN ZAŠTITE PRIRODE U HRVATSKOJ

PODLISTAK PRIRODE: MODROZELENI PLANET

Prve ideje zaštite prirode u Hrvatskoj javljaju se krajem 19. stoljeća. Poznati hrvatski prirodoslovci V. Vouk, I. Pevalek, M. Hirtz, I. Horvat, E. Rossler i mnogi drugi počeli su objavljivati članke o zaštiti prirode u tadašnjim stručnim časopisima PRIRODA, "Šumarski list", "Hrvatski planinar" i dr. Tako je u Zakonu o lovu iz 1893. prvi put normirana zaštita ptica pjevica, a 1900. donesen je Zakon o zaštiti pećina. Već 1893. osniva se Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice. Hrvatsko prirodoslovno društvo i Hrvatsko planinarsko društvo radili su na provedbi zaštite područja od posebne prirodne vrijednosti, što je 1928./29. dovelo do proglašenja Nacionalnih parkova Plitvička jezera, Bijele stijene, Štirovača i Paklenica. Nažalost, iz novčanih razloga ti su parkovi postojali službeno samo jednu proračunsku godinu.

Tek 1945. donesen je Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti. Temeljem tog zakona osnovan je 25. siječnja 1946. u Zagrebu Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti NRH. U proteklih 50-ak godina mijenjali su mu se status i naziv, a 2003. godine ušao je u sastav Ministarstva kulture RH.

1. STROGI REZERVAT (SR)

je područje s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom ukupnom prirodom, a namijenjeno je isključivo znanstvenom istraživanju kojim se ne mijenjaju biološka raznolikost i izvornost prirode i ne ugrožava se slobodan tijek prirodnih procesa. U strogom rezervatu zabranjena je svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti slobodnu evoluciju prirode.

1.1. HAJDUČKI I ROŽANSKI KUKOVI

Ličko-senjska županija, površina: 1222 ha, datum zaštite: 22. 1. 1969.

Velebitski kukovi, tj. slikovito oblikovane gole kamene gromade odvojene dubokim vrtačama (oko 150). Šume pretplaninske smreke, pretplaninske bukve, klekovine bora s elementima visokoalpske flore.

1.2. BIJELE I SAMARSKE STIJENE

Primorsko-goranska i Karlovačka županija, površina: 1115,35 ha, datum zaštite: 24. 1. 1985.

Krški reljef Velike Kapele, karakteriziran brojnim bizarnim oblicima, razvijen unutar jurskih vapnenačkih stijena. Šume jele i smreke na kamenim blokovima, pretplaninska bukva.

2. NACIONALNI PARK (NP)

je prostrano područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. Osim znanstvene i odgojno-obrazovne moguće su rekreativne i turističke djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode. Posjećivanje i razgledavanje je dopušteno.

2.1. NP PLITVIČKA JEZERA

Karlovačka i Ličko-senjska županija, površina: 29482 ha, datum zaštite: 8. 4. 1949
Sjedište: 53231 Plitvička jezera
Web: www.np-plitvice.com i www.np-plitvicka-jezera.hr

Fenomen krške hidrografije sa 16 kaskadno nanizanih jezera (2 km²) s brojnim sedrenim slapištima u živom biodinamičnom procesu. Više od 2/3 površine NP pod šumama je bukve i jele, dijelom u prašumskom obliku (prašumski rezervat Čorkova uvala) s bogatom faunom (smeđi medvjed, vuk, ris). Zbog njihove vrijednosti UNESCO je Plitvička jezera 1979. godine uvrstio na Listu svjetske prirodne baštine.

2.2. NP PAKLENICA

Zadarska i Ličko-senjska županija, površina : 9600 ha, datum zaštite: 19.10.1949
Sjedište: 2324.4 Starigrad - Paklenica
Web: www.paklenica.hr

Duboki bujični klanci Velike i Male Paklenice okomito urezani u glavni greben planine Velebita. Ima oko 90 speleoloških objekata, među kojima su najljepše špilja Manita peć i jama Vodarica. Bogata i raznolika flora (oko 800 vrsta) s brojnim endemičnim vrstama. Dominiraju autohtone reliktne šume crnog bora, termofilne šume i šikare bijelog i crnoga graba s hrastom meduncem. Osobito je bogata ornitofauna s do sad utvrđenih 216 vrsta.

2.3. NP RISNJAK

Primorsko-goranska županija, površina 6400 ha, datum zaštite: 15. 9. 1953
Sjedište: 51311 Crni Lug
Web: www.risnjak.hr

Na razmjerno malom prostoru mnogo je prirodnih - geoloških, vegetacijskih, pedoloških i mikroklimatskih fenomena. Posebno su vrijedne goranske šume s 15 šumskih zajednica visinskog rasporeda. Uz bogatstvo vegetacije usko je vezana i raznolikost životinjskog svijeta. Ovdje obitavaju zvijeri ris, vuk i smeđi medvjed. Hidrološki rezervat čini izvor Kupe, koji okružuju bukove i bukovo-jelove šume. Tu živi više od 130 vrsta leptira.

2.4. NP MLJET

Dubrovačko-neretvanska županija, površina: 5375 ha, datum zaštite: 12. 11. 1960.
Sjedište: 20226 Goveđari
Web: www.np-mljet.hr

NP Mljet nalazi se na zapadnom dijelu istoimenog "zelenog" otoka bujne vegetacije, koju čine šume alepskog bora i makije crnike, a okružuju ih dva slana takozvana jezera (potopljene krške depresije - duboki zaljevi). Oko 57 posto površine NP Mljet čini kopno, a 43 posto more. Zanimljiv je i svijet u podmorju Mljeta.

2.5. NP KORNATI

Šibensko-kninska županija, površina: 21 800 ha, datum zaštite: 24.7.1980
Sjedište: 22243 Murter
Web: www.kornati.hr

Najrazvedenija otočna skupina Europskog sredozemlja, koja se sastoji od 140 nenaseljenih otoka, otočića i litica, poznata po visokim liticama (klifovi) i zanimljive reljefne strukture. Na otocima je specifična endemska vegetacija (npr. dubrovačka zečina, drvenasta mlječika). Vegetacija Kornata procijenjena je na 700 do 800 biljnih svojti. Više od 18 posto površine NP-a pripada moru, čije biocenoze idu u red najbogatijih u Jadranu. Kornati su omiljena destinacija nautičara.

2.6. NP BRIJUNI

Istarska županija, površina: 3635 ha, datum zaštite: 27. 10. 1983.
Sjedište: 52212 Fažana
Web: www.np-brijuni.hr

Skupina od 14 otoka ukupne površine 734,6 ha nalazi se na jugozapadnom dijelu istarske obale. Otoci su prekriveni bujnim šumama crnike i uređenim perivojima nekad ekskluzivnog ljetovališta. Tu su naseljene brojne neautohtone vrste životinja (jeleni lopatari, aksis, mufloni). Podmorje NP obiluje brojnim vrstama spužvi, školjkaša, ježinaca, rakova i riba. Na Brijunima su vidljivi i tragovi dinosaura.

2.7. NP KRKA

Šibensko-kninska županija, površina: 11 100 ha, datum zaštite: 24. 1. 1985.
Sjedište: 22000 Šibenik
Web: www.npkrka.hr

Rijeka Krka s uglavnom kanjonskom dolinom, mjestimično slikovito urezana u vapnenačku zaravan. Krka na svom toku gradi sedam slikovitih sedrenih slapova: Bilušića buk, Brljan, Manojlovački slap, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk. Biološki sustav NP Krka čine mediteranske i submediteranske biljne i životinjska vrste. Tu obitava 860 samoniklih vrsta i podvrsta biljaka, medu kojima su i brojne endemske vrste.

2.8. NP SJEVERNI VELEBIT

Ličko-senjska županija, površina: 10 900 ha, datum zaštite: 2. 6. 1999.
Sjedište: Krasno ispostava Senj
Web: www.np-sjeverni-velebit.hr

Područje Sjevernog Velebita osobito je po raznolikosti krških oblika, reprezentativnih oblika florističke i faunističke zajednice, krajobraza na relativno malom prostoru. Unutar parka nalaze se strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi (1.1), botanički rezervat "Visibaba" s nalazištem hrvatske sibireje, a Botanički rezervat "Zavižan - Balinovac - Velika Kosa" obiluje bogatom visokoplaninskom florom. U Velebitskom botaničkom vrtu mogu se vidjeti najznačajniji primjerci flore čitavog Velebita. "Lukina jama" najdublji je speleološki objekt u Hrvatskoj. Veći dio parka pokriven je šumama bukve, jele i smreke. U Parku obitavaju smeđi medvjed, ris i vuk, suri orao i tetrijeb gluhan.

3. PARK PRIRODE (PP)

je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima. U Parku prirode dopuštene su djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloge.

3.1. PP KOPAČKI RIT

Osječko-baranjska županija, površina: 22 894 ha, datum zaštite 13.10.1967
Sjedište: 31000 Bilje
Web: www.kopacki-rit.com

Park prirode omeduju rijeke Drava i Dunav. Močvarni biotop idealan ~e za vehku raznoliko~ biljnog i životinjskog svijeta (oko 2000 vrsta). U užem području parka izdvojen je zoološki rezervat bogat s oko 300 vrsta ptica, koje se redovito ili povremeno gnijezde u Kopačkom ritu. Godine 1986. Kopački rit uvršten je na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA), a 1993. r~ Popis vlažnih staništa od medunarodnog značenja (Ramsar site).

3.2. PP MEDVEDNICA

Grad Zagreb, Krapinsko-zagorska i Zagrebačka županija, površina: 22 826 ha, Datum zaštite: 29. 5. 1981.
Sjedište: 10000 Zagreb
Web: www.pp-medvednica.hr

Zbog dobro očuvanih šuma bukve i jele, a u vršnoj zoni gorskog javora, jasena i hrasta kitnjaka u Parku je proglašeno i 8 šumskih rezervata. Posebnost su i geomorfološki spomenici špilja: Veternica, Rudnici Zrinskih i Carinovi rudnici. U Parku se nalazi i uređena poučna staza "Šumska staza Bliznec" prilagođena i osobama s invalidnošću.

3.3. PP VELEBIT

Ličko-senjska i Zadarska županija, površina: 200 000 ha, datum zaštite: 29.5.1981
Sjedište: 53000 Gospić
Web: www.velebit.hr

Park prirode obuhvaća masiv Velebita i dolinu krške rijeke Zrmanje. Unutar granica Parka prirode nalaze se dva nacionalna parka - Paklenica i Sjeverni Velebit. To je kraško područje bogato reljefno-krajobraznim raznolikostima. Posebno je bogato edemima hrvatske flore i faune npr. velebitska degenija, hrvatsko zvonce, hrvatska sibireja, dugonogi šišmiš, tetrijeb gluhan. Zbog posebne prirodne vrijednosti, UNESCO je 1978. godine planinu Velebit uvrstio u međunarodnu mrežu rezervata biosfere - MAB.

3.4. PP BIOKOVO

Splitsko-dalmatinska županija, površina: 19 500 ha, datum zaštite: 29. 5. 1981.
Sjedište: 21300 Makarska
Web: www.biokovo.com

Vrletna vapnenačka planina neposredno uz more osobit je krajolik bogat geološkim vrijednostima (špilje, škrape i duboke jame) te brojnim i raznolikim biljnim i životinjskim svijetom. Vegetacija je mediteranska, ali i planinska. Bogata je brojnim endemima. Osobito je bogat životinjski svijet podzemnih špilja. Na Biokovu se gnijezde neke rijetke vrste ptica, poput surog orla i zmijara. Za lijepa vremena može se s Biokova vidjeti Monte Gargano na talijanskoj obali.

3.5. PP TELAŠĆICA

Zadarska županija, površina: 6706 ha, datum zaštite: 24. 3. 1988.
Sjedište: 23281 Sali
Web: www.telascica.hr

Na jugoistočnoj obali Dugog otoka nalazi se duboko uvučena i razvedena uvala Telašćica te nekoliko manjih otoka, kao nastavak prirodnih obilježja Kornata. Dugootočni klifovi uzdižu se do 200 metara, a u more se spuštaju do 90 metara. Na otoku je i slano jezero Mir. Na pitomim krškim poljima raste bujna mediteranska vegetacija s oko 300 biljnih vrsta. U moru živi oko 250 vrsta bentoskih alga i oko 300 životinjskih vrsta.

3.6. PP LONJSKO POLJE

Sisačko-moslavačka i Brodsko-posavska županija, površina: 50 650 ha, datum zaštite: 6. 3. 1990.
Sjedište: 44324 Jasenovac

Jedna od najvećih močvara Europe, uz rijeku Savu istočno od Siska. Obiluje prostranim hrastovim šumama (hrast lužnjak), bogatom faunom ptica, osobito roda. Tu su i staništa ostalih ptica močvarica, rijetkih ili već izumrlih u mnogim dijelovima Europe. Čigoč nosi ime prvog "Europskog sela roda". Godine 1983. Lonjsko polje uvršteno je na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA), a 1991. godine na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značenja (Ramsar site).

3.1. PP PAPUK

Virovitičko-podravska i Požeško-slavonska županija, površina 33600 ha, datum zaštite: 11. 5. 1999.
Sjedište: 33522 Voćin ispostava 34330 Velika
Web: www.pp-papuk.hr

Planinu Papuk kao dio Slavonskoga gorja karakterizira vrlo velika geološka raznolikost, a očituje se u starosnom rasponu od 700 milijuna godina. Geološki spomenik prirode Rupnica zaštićen je zbog morfološke pojave stupastog lučenja vulkanskih (eruptivnih) stijena i unikat je na području Hrvatske i ovog dijela Europe. Jedinstvene su i hidrološke i krške pojavnosti vezane uz 35 metarsku sedrenu barijeru Jankovačkog slapa, ponornice Uviraljke, vrtača i špilja, kaskada i brzaca potoka Kovačice te osobitosti toplih izvora. Šumske zajednice obuhvaćaju 95 posto površine Parka. Posebnu zaštitu imaju: posebni rezervat šumske vegetacije - Sekulinačke planine, prašuma bukve i jele, te park šuma Jankovac. Papuk je stanište brojnih životinjskih vrsta, od kojih su neke i ugrožene vrste (potočna pastrva, potočni rak). U ponoru Uviraljki nalazi se najveće zimovalište šišmiša po brojnosti vrsta u Hrvatskoj.

3.8. PP UČKA

Primorsko-goranska i Istarska županija, površina 14600 ha, datum zaštite: 28.4.1999.
Sjedište: 51415 Lovran
Web: www.pp-ucka.hr

Planina Učka razdvaja Istru i Kvarner. Njezin smjer je sjever-jug. Najviši vrh je Vojak (1401 m) odakle se za lijepa vremena vidi Istarski poluotok, Venecija, talijanske Alpe te otoci sjevernog Jadrana i Gorski kotar. Masiv se odlikuje brojnim šumskim zajednicama: šuma bijeloga graba s meduncem i lovorom, šume crnoga graba i medunca, šume pitomoga kestena (maruni), primorska šuma bukve, a na vrhu pretplaninska šuma bukve. Brojne su i kulture četinjača: crnog bora i smreke. Posebno je značajna endemska vegetacija stijena i točila sa stenoendemom učkarskim zvončićem. Tu obitava oko 70 gnjezdarica, a mogu se vidjeti i bjeloglavi supovi i suri orlovi. Ovdje živi i reliktna velebitska gušterica. Znatne su i površine pod kamenjarskim pašnjacima.

3.9. PP VRANSKO JEZERO

Zadarska županija, površina: 5100 ha, datum zaštite: 8. 7. 1999.
Sjedište: 23219 Biograd na moru
Web: www.vransko-jezero.hr

Vransko jezero najveće je prirodno jezero Hrvatske (14 km x 2 km površine oko 3000 ha). Plitko je, dubine do 5 metara. Dno je prekriveno muljem. Temeljna vrijednost Parka je ornitološki rezervat na sjeverozapadnom rubu jezera u zoni intenzivnih poplava. Ovdje dominiraju trščaci koji su stanište oko 160 000 ptica vodarica koje borave ovdje i zimi. Vransko jezero je i poznato odmorište ptica pri migraciji u zimskom razdoblju. Do sada je zabilježeno 226 vrsta ptica, od čega su 102 vrste gnjezdarica, četiri vrste su ugrožene na europskoj, a sedam na nacionalnoj razini. Godine 1983. Park je uvršten na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA). U jezeru je i zanimjiv riblji svijet: jegulja, šaran, som, linjak, karas i posebna sredozemna podvrsta crvenrepke.

3.10. PP ŽUMI;ERAK - SAMOBORSKO GORJE

Zagrebačka i Karlovačka županija, površina: 33300 ha, datum zaštite: 2.6.1999.
Sjedište: 10430 Samobor
Web: www.pp-zumberak-samoborsko-gorje.hr

Park se odlikuje velikim udjelom livada i pašnjaka koji sežu do visine od 800 metara. Najviši vrh Žumberka je Sv. Gera (1118 m). Posebno su zaštićeni: rezervat šumske vegetacije Japetić i krajolik Slapnica. U šumama i na livadama nalazi se znatan broj rijetkog i zaštićenog bilja (blagaj, likovac, crveni likovac, lovorasti likovac, kranjski ljiljan, brojne vrste kaćuna, tisa, samoborska grmotulja i mala sapunika). Vrlo je raznolik i životinjski svijet (mali sisavci, vodozemci, gmazovi i šišmiši). Područje Parka bogato je brojnim izvorima i potocima, koji zbog kraških obilježja ovog prostora često poniru.