Što je uopće suvenir? Suvenir je stvar ili predmet veoma raznolikog porijekla, oblika, veličine i količine (broja) i predstavlja dar za uspomenu, odnosno stvar za uspomenu i sjećanje. Riječ suvenir je internacionalni pojam nastao od francuske riječi souvenir - sjećanje, uspomena.

 Prema tome, polazeći od navedenog i lovački suvenir predstavlja stvar ili predmet, koji je direktno ili indirektno vezan za lov ili za boravak u lovištu.

Što je posao puškara? U kojim radnim uvjetima radi? Koje su poželjne osobine osobe koja bi htjela postati puškar? Kako se odvija osposobljavanje i što osposbljavanje za puškara obuhvaća? Što mlada osoba koja završi za puškara može očekivati?

Puškari izrađuju, ispituju, ugođuju i održavaju različite vrste oružja i njihove mehanizme. Izrađuju i održavaju kratkocijevno oružje (revolvere i pištolje), dugocijevno vojničko, sportsko, trofejno i lovačko oružje te automatsko i zračno oružje. Provode različite operacije kako bi zaštitili oružje. Pri tomu se koriste specijalnim i standardnim alatima i strojevima za izradbu i održavanje oružja. Provode tehničku, kemijsku i galvansku obradbu dijelova i sklopova oružja da bi povećali njegov učinak. Montiraju i održavaju optički nišanski mehanizam. Rekonstruiraju i održavaju trofejno i umjetnički izrađeno oružje. Posebno obučeni puškari znaju umjetnički izrađenom oružju odrediti približnu vrijednost.

Učestale nesreće koje se događaju u lovu izazivaju pitanja tipa " što se to događa?", odnosno, "kako je to moguće ""Nažalost, odgovor je da se događaju nepredviđene nesreće u kojima ljudi bivaju ranjeni ili usmrćeni, da lovac puca na lovca, da iza nastradalih ostaju štete za koje se ne zna tko će ih, kako i kada naknaditi.

Naravno, na sve to se ne misli kad se netko odlučuje na organizirano bavljenje lovačkom djelatnošću, bilo da pruža lovačke usluge (upravljanje i korištenje lovišta), bilo da zadovoljava svoju lovačku strast u nekom lovištu pucajući po nepostojećoj divljači i ubijajući/ranjavajući ljude koji iznenada postaju (neispitana) meta odgovornih pucača...

Potaknut nekim postovima u kojima pojedini čitatelji moga bloga izražavaju nemalo čuđenje o osvrtu na iskustva SAD-a glede povezanosti količine vatrenog oružja u rukama građanstva s stanjem opće sigurnosti društva buduće se to nas, a prema njima, ne bi trebalo ticati odlučio sa napisati ponešto i o takvim iskustvima pojedinih europskih država.

Osnovno pitanje koje sam si postavio jest zašto mnogi zagovaraju donošenje što restriktivnijeg Zakona o oružju smatrajući da će se na taj način smanjiti stopa kriminaliteta, a da prethodno nitko nije niti pokušao istražiti te argumentirati takve stavove.

Gotovo je postalo pravilo da se nakon svakog nesretnog slučaja ili kakvog krivičnog djela počinjenog vatrenim oružjem okrivljuje liberalnost trenutno postojećeg Zakona o oružju.